Nixa online

petak, 25.01.2008.

Putovanje u EU - part 2

Nakon X mjeseci ipak sam se odlučio barem postaviti par slika iz Rumunjske.
Pa hajmo redom:

WTF. Po dolasku u glavni grad šokirao me ovaj prizor.
Gomile kablova po svim stupovima oko cijelog grada. Stotine kilometara kablova!!! Objašnjenje je stiglo vrlo brzo. Liberalizacijom telekomunikacija i TV usluga pojavio se veliki broj operatera. Kako iz 'ko zna kojeg razloga kablove nisu polagali kroz zemlju svi su završili na banderama. I rezultat je tu.

Ali zato me je ugodno iznenadio metro. Naravno radili su ga Rusi i po uzoru na Ruske metroe. U metrou možete se doista možete osjećati ugodno. Čisto, prostrano, brzo - što više očekivati od javnog prijevoza.

Ovo je pogled sa balkona zgrade parlamenta. A aleja bi trebala podsjećati na Pariški Champs-Élysées. Da bi se izgradila ovakva aleja bez problema je porušeno na desetke stambenih zgrada i bolnica.Kako je bivši gospodin predsjednik Nicolae Ceauşescu bio fasciniran Francuskom, tako je nastojao kopirati i arhitekturu. Dao je izgraditi velebnu palaču - Rumunjski parlament (nakon Pentagona druga je najveća zgrada na svijetu – 270 x 270 x 89 m) a na svakom koraku se osjeća francuski štih.Bukurešt se naziva i Balkanski Pariz.Razlog leži u činjenici da su, do komunizma, Rumunjski arhitekti najčešće polazili fakultete u Francuskoj i Italiji. Nažalost po onome što sam vidio Balkanski Pariz se širi samo na ono što se vidi sa balkona zgrade parlamenta.

A unutra svega!! Ovo je detalj stropa.

Još malo detalja na zidovima.

Jedno od stepeništa u zgradi.

A ove stepenice su posebna priča. Već spomenuti predsjednika nije baš bio obdaren mogućnosću imaginacije pa je dao tri puta graditi i rušiti ove stepenice dok nisu bile odgovarajuće njegovom koraku.

Sve u svemu zgrada parlamenta je jedna lijepa građevina, ali kada je stavite u kontrast sa ostatkom grada podrazumijevajući vrijeme kada je građena apsolutno pretjerana i nepotrebna. Ali malo tko će za 100 godina uopće moći shvatiti sjaj i bijedu vremena (komunizma) u kojoj je građena. Ostati će samo lijepa velebna zgrada. Sada pomalo razumijem revolucionare koji pale ovakve zgrade.

Pozdrav
i do čitanja.

25.01.2008. u 09:50 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 28.05.2007.

Putovanje u EU

Najkraći i najbrži put iz točke A u točku B je pravac koji spaja te dvije točke. Ako je još i avion taj koji spaja te dvije točke onda je to i više nego logično. Al šipak!! Putovanje iz točke A (Zagreb) u točku B (Bucharest) najbrže je preko točke C (Munchen). Prvo let od sat vremena na zapad pa onda 2 sata na istok i potrošili ste ukupno četiri sata. A kako 4 sata ? E fino, dok ste letjeli, netko, je maznuo naughty sat vremena. Al zato je je cool kad se vraćate jer vam vrate taj sat pa možete stići i prije polaska. U Rumunjskoj je naime +1 sat u odnosu na SE vrijeme.

Ajde de, to sa satima je OK, ali kad počinjete spuštanje na aerodrom u Bucharestu novi šok. Pojave se kuće. Slijeće se, i slijeće se, i još su kuće ispod i još se leti i leti, i još kuća, pa zgrade pa se još leti. . . . A gdje je kraj. Bar 10 minuta leta iznad grada! E sad znam što znači dvije avio stanice. To je pješke bar 2 dana!!
Naknadno sam doznao da se Bucharest rasprostire na 238 km2. Ili 238.000.000 m2!

A na aerodromu u non euro lajnu namcor . A za pultom brkati policajac. Izgleda da su na graničnoj kontroli brkovi must have jer su ih imali svi policajci. Na vaše Good evening dobijete pogled koji prolazi kroz vas. Putovnicu pregledava u stilu Holywoodskih filmova: mrki pogled u oči, pa u putovnicu, pa opet u oči pa u putovnicu pa tipkanje i kada ne nalazi nikakve inkriminirajuće podatke putovnicu lansira očito izvježbanim pokretom, iz zgloba, i samo je brzi refleksi spašavaju da ne završi na podu.
Wow, koji efektni Welcome to Romania thumbup .

Kad smo se dokopali prijevoza, Dacia naravno, bila je već prošla ponoć. I da budem iskren, zanemarimo li retro dizajn, vozilo je odlično i brzo odradilo posao prebacivanja mase od točke A u točku B. Noćni promet slab, ulice široke ali s pomalo zbunjujućom signalizacijom. Semafore baš i nismo poštivali. (Domaći su vozili!) I obećavajućih 60 minuta vožnje svelo se na 35!! Ubrzo sam doznao da takav način vožnje i nivo poštivanja pravila i nisu neki izuzetak!

O tome više u nastavku